U što smo pretvorili internet i možemo li se nastaviti pretvarati da je sve u redu? Vladan Joler, SHARE aktivist i internet ekolog tvrdi da nam je uspjelo centralizirati i militarizirati pa i zombificirati ono što je trebalo postati naš čarobni štapić. Usporite malo i skinite se ponekad s mreže, savjetuje.

Uistinu, teško je mapirati prostor novonastale internetske distopije. Teško je jer još uvijek zamišljamo internet kao čarobni štapić pomoću kojega ćemo se zauvijek osloboditi, proširiti pojam individualne slobode i pretvoriti sami sebe u neku vrstu nadljudskih bića. Ispostavilo se, upravo suprotno, kako je internet najsofisticiraniji sustav nadzora ikad napravljen, sustav koji nas je transformirao iz korisnika u – proizvode. Nije ni čudo da se osjećamo prevarenima.

Dozvolite mi proći kroz nekoliko (po mom mišljenju) temeljnih razloga za postojanje ove nove distopijske stvarnosti.

Naše navike

Prvi uzrok ovakvoj stvarnosti, s kojim se vjerojatno najteže boriti i kojeg je najteže mijenjati, smo nažalost mi, krajnji korisnici. Riječ je o našim navikama, alatima kojima se koristimo, načinu na kojem konzumiramo sadržaj i kako ga stvaramo i dijelimo. Samo na trenutak pokušajmo razmišljati o internetu kao produžetku naših čula, naše memorije, naših očiju i ušiju. Zamislimo ga kao prostrani svemir pun sitnih struna koje nas lako povezuju s bilo kojom osobom na planetu i lako pronalaze svaku informaciju koja je ikad pohranjena ili proizvedena. U tom smislu, većina nas nema nikakvu svijest o tim nevidljivim a toliko bitnim produžetcima naših čula, o alatima koje koristimo, o arhitekturi naših komunikacijskih sustava.

Čak i ako želimo saznati, većina alata najčešće ostaje zaključana iza vlasničkih i patentnih prava. U takvom neznanju, prepustili smo te produžetke naših osjetila, kao i našu memoriju te način na koji percipiramo stvarnost, u ruke nekolicine velikih internetskih kompanija, proizvođača internetskih usluga, ISP-ova i softverskih tvrtki.

Bezbrižno dijelimo detalje iz našeg privatnog života sve dok nam je ugodno koristiti besplatne usluge koje kreiraju internetski divovi. Ispostavilo se učinkovitim, to je postalo naša svakodnevica i takoreći, izmijenilo oblik naših neuronskih veza tako da te divove osjećamo poput naših prirodnih produžetaka. Google je postao dio prirode, produžetak našeg pamćenja, izvor našeg znanja. S tim ekstenzijama, naš privatan i društven prostor postao je moderiran uz pomoć posrednika – samo manji broj korisnika, većinom pripadnici zajednice koja promiče slobodan softver, ima tu privilegiju da razumije alate koje koristi za rad i komunikaciju, ostali polako gube kontrolu nad tehnologijom o kojoj toliko ovise.

Centralizacija interneta

Uspjelo nam je centralizirati i monopolizirati internet i prepustiti ga u ruke nekolicini velikih internetskih kompanija koje pak zadržavaju za sebe sve informacije, resurse, znanje i podatke. Većina tih velikih internetskih kompanija nalazi se u SAD-u, kao što se i većina komunikacije odvija kroz SAD. Većina elektroničkih transakcija novca, plaćanje VISA karticom, procesuira se i obrađuje u SAD-u. Isto vrijedi za PayPal i većinu sličnih usluga plaćanja, svi podliježu pravilima i zakonima američke vlade.

Istovremeno, hranimo iluziju o milijunima startupova koji se dnevno pokreću, kao da oni nisu samo outsorsano istraživanje u svrhu razvoja tih istih velikih kompanija. Pristajemo vjerovati u činjenicu da je sasvim normalno da većina startupova i mikro poslova propadne u prve dvije godine, a samo nekolicinu „sretnih“ kupe velike tvrtke i time ostvare san, a san je to svakoga mladog čovjeka, da se brzo obogati.

Big data

Big data postaje novi prirodni resurs, nafta 21. stoljeća i pojavljuje se u količinama od 2.5 bilijuna gigabajta dnevno.

Ako je nafta sediment trilijuna izumrlih organizama, zooplanktona i algi, zakopanih ispod sedimentarnih stijena 3 milijuna godina unazad, onda su u slučaju tog novog resursa ti mali mrtvi izumrli organizmi naši osobni podatci, milijuni digitalnih tragova koje dnevno proizvodimo i koji se gomilaju. Možemo detektirati i smrtonosnu bolest koja ih je snašla a zove se – smrt privatnosti.

Tko posjeduje naše podatke? Tko se koristi njima? Tko njima trguje?

U osnovi, u pitanju su ista pravila kao i kod centralizacije interneta; moć imaju velike internetske kompanije, kreatori glavnih internet pretraživača i društvenih mreža, vladina tijela, ISP-ovi i telekomunikacijske kompanije.

Pretjerujemo ako kažemo da su oni jedini odgovorni za posvemašnu centralizaciju novostvorenih resursa i budućeg bogatstva. U slučaju internet pretraživača, usluga koje sele na takozvani „oblak“, i društvenih mreža – glavna odgovornost je naša. Nastavljamo nepromišljeno trgovati našim osobnim podacima samo zato da bismo mogli koristiti „besplatne“ usluge Google-a, Facebook-a, Skype-a i ostalih.

Čak i ako smo spremni davati naše osobne podatke u zamjenu za besplatne usluge, naše šanse da povratimo te podatke ako nam zatrebaju, čak i kao kopiju, malene su i rezultirat će dugačkim pravnim procesom ili ostati potpuna nemogućnost. Također, nemoguće ih je zauvijek izbrisati. S druge pak strane, ogromna količina podataka prikuplja se čak i bez našeg pristanka. Zadržavaju se naši meta-podaci, telefonski zapisi, GPS koordinate, podaci o novčanim transakcijama, IP adrese, cookie-ji, nebrojeni tragovi čitave naše povijesti korištenja interneta. Ne posjedujemo vlastitu povijest digitalnog i time otisci naših podataka postaju nama zauvijek nevidljivi, zauvijek u vlasništvu onih koji stvaraju internetske usluge, ISP-ova i vladinih tijela koji će ih znati iskoristiti u budućnosti. „Tko kontrolira sadašnjost, kontrolira i prošlost, a kontrolirat će i budućnost,“ rekao je Orwell.

Potpuni nadzor

Jednom kad imate korisnike koji ne mare za alate i medije kojima komuniciraju i stvorite im potrebu da pri svakom koraku osvježavaju i objavljuju osobne podatke, dovoljno je da tome pribrojite centralizirane usluge koje su više ili manje bazirane u jednoj zemlji te sveopću ovisnost o tehnologiji – i kao posljedicu dobijete potpuni nadzor, najveći koji je ikad postojao. Informacije o svakom segmentu našeg života nadohvat su ruke vladi, vladinim agencijama, velikim privatnim kompanijama ili individualcima i sve to dajemo dobrovoljno.

Militarizacija interneta

Nove bojišnice, novi proračuni od nekoliko milijuna dolara, novi simulatori za trening, novi programi treniranja za tinejdžere, novi kripto ratovi, nova kiber-oružja, nove doktrine kiber-rata, novi neprijatelji, nove snage, nove medalje, novi kampovi za treniranje, novi globalni trendovi, nove terminologije, novi oblici terorizma, novi junaci i anti-junaci, novi virusi, novi i stari privatni poduzetnici s budžetom od nekoliko milijardi dolara, novi strahovi, novi teritoriji i resursi za osvajanja, novi savezi s korporativnim sektorom, novi poslovi, novi industrijski kompleksi, nove sigurnosne tvrtke, novi kiber-plaćenici, novi centri za istraživanja, nova tehnologija za masovni nadzor.

To je jedan posve novi i uzbudljivi svijet pripremljen za sveprožimajući kiber-industrijskovojni kompleks. Ogromna industrija i novi teritoriji za osvajanje. Novi razlozi da se uzmu, potroše i zarade milijarde dolara od poreznih obveznika. Novo igralište. Nažalost, postoji velika šansa da ćemo završiti kao kolateralne žrtve ovakvog rata, njegove izbjeglice, čak i prije nego što taj zamišljeni kiber rat stvarno počne. Cijena koju ćemo svi platiti unaprijed jest gubitak privatnosti, dolazak potpunog nadzora, kriminalizacija haktivizma, gubitak povjerenja i zombifikacija tehnologije koju koristimo.

Što nam je činiti?

Za početak, hajde da samo malo usporimo. Da li stvarno trebamo konzumirati toliko sadržaja? Da li stvarno moramo podijeliti baš sve o baš svakom događaju iz našeg života? Trebamo li sudjelovati u svemu ovome? Trebamo li svi emigrirati u dark net, izmisliti neki novi internet i ostaviti ovaj da umre? Nemam pojma. Ali ono što znam sigurno jest da moramo o tome razgovarati i raspravljati.

„Keep Calm and Code New Laws“*

Držite oči otvorenima i pratite svaki mali pokret u stvaranju novog zakonodavstva. Naša mreža svih mreža nije bila zamišljena kao ultimativni alat za nadzor i oduzimanje privatnosti. Nije čak ni napravljena zato da služi korporacijskim divovima i njihovim zastarjelim i sumnjivim idejama izgrađenim oko vlasništva i njegove distribucije. Analizirajte, shvatite, stvorite svijest, obranite se ili napadnite. Ili jednostavno, proširite riječ: mnoge organizacije diljem svijeta čine divan posao u tome, primjerice EFF, EDRI, Privacy International, kao i naš SHARE team (u Balkanskoj regiji). Sudnice i parlamenti bit će naše nove bojišnice za osvajanje internetske slobode.

„Keep Calm and Consume & Share Differently“

Postanite info vegani, izgradite vlastite mikro peer mreže i dijelite informacije s onima kojima vjerujete i koje volite. Stvorite vlastite društvene mreže i ponovno postanite vlasnici sadržaja kojeg stvarate i informacija koje dajete tako da ih možete dijeliti onako kako vi mislite da je točno da ih dijelite. Čitajte knjige. Dijelite knjige. Čitanje knjiga pokušava se učiniti društveno neprihvatljivim ponašanjem jer vas odvlači od mreža koje vježbaju vaš mozak da prima ne više od 140 znakova u jednoj poruci. Skinite se ponekad s mreže.

„Keep calm and reclaim your data“

Trebamo izgraditi mehanizme koji će nam dozvoliti da postanemo ponovno vlasnici naših podataka, meta-podataka, sadržaja koje stvaramo. Trebamo ponovno promisliti svoje pravo da pristupimo vlastitim podacima, da biramo kako će se naši podaci koristiti i pod kojim uvjetima. Trebamo pravo da brišemo svoje podatke, da ih izbrišemo zauvijek. Trebali bismo postaviti standarde koji će omogućiti prenosivost podataka, tako da u bilo kojem trenutku te podatke možemo premjestiti na neko drugo mjesto ili platformu. Ako već moramo neke podatke pohraniti, trebali bismo to moći učiniti na nekakvom sigurnom mjestu koje će držati do vrijednosti privatnosti i poštivati korisnikova prava. Trebamo se spustiti s „oblaka“ na zemlju.

„Keep calm and decentralize“

Upotrijebite tu i tamo neki novi alat ili ga sami stvorite. Koristite DuckDuckGo tražilicu umjesto Google-a. Koristite Diasporu, ili izgradite novu Diasporu. Vratite se Usenetu. Napravite vlastitu mash mrežu.

„Keep calm and use cryptography“*

Koristite kripto-tehnologiju, koristite Tor i virtualne privatne mreže (VPN). Ne zato što imate nešto za skrivati, nego zato što je vaše ljudsko pravo da se izražavate u slobodi. Trebamo se izboriti za to da kriptirana komunikacija postane standard za sve oblike komunikacije u digitalnom svijetu. Ako uspijemo u stvaranju goleme količine kriptiranih informacija, nadzor će postati preskup i time nemoguć.

„Keep calm and code new free software and hardware“*

Trebamo slobodan softver i slobodan i svima dostupan hardver za slobodan svijet. To nije rješenje za sve naše probleme, ali je svakako prvi korak u bitci za spašavanje naše budućnosti. Sa svime što se događa, u ovom trenutku, gubimo povjerenje u tehnologiju koja nas okružuje. Ne možemo vjerovati vladi, ne možemo vjerovati ISPovima, ne možemo vjerovati u vlasnički softver, ne možemo vjerovati telekomunikacijskim kompanijama, ne možemo vjerovati hardveru kojeg koristimo, ne možemo vjerovati komunikacijskoj infrastrukturi koja je postala naša svakodnevica. Transparentnost jedino jamči slobodan softver i slobodan hardver. Ovaj trenutak krize je ključan za zajednicu koja promiče slobodan softver, i ona sad može i treba postati okosnica za buduću slobodnu komunikaciju i slobodno izražavanje.

Vladan Joler, 06. prosinca 2013.

*Keep calm fraze odnose se na internetski meme nastao kao reakcija na krilaticu iz II. svjetskog rata Keep calm and carry on.

Preuzeto sa www.gkr.hr

Prijevod s engleskog na hrvatski jezik: Katarina Lovrečić

Fotografije: Global Voice Traffic Map (Telegeography), Big Data Infographic (Wipro)