SHARE analiza: Sajber kriminal u Srbiji pred otvaranje poglavlja 24

19-07-2016

SHARE Fondacija predstavlja analizu napretka i reformi u oblasti suzbijanja visokotehnološkog kriminala, u sklopu široke debate civilnog društva o regulativi i praksama vezanim za poglavlja 23 i 24 pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.

Kompjuterski ili sajber kriminal uobičajeno se odnosi na svaku ilegalnu aktivnost izvedenu uz pomoć računara. Međutim, INTERPOL pravi značajnu razliku u zavisnosti od toga da li je računar meta ili sredstvo: high-tech, odnosno visokotehnološki kriminal podrazumeva napade usmerene na uređaje i kompjuterske mreže, dok u drugu grupu spadaju različiti oblici “tradicionalnih” krivičnih dela za koja su, usled tehnološkog razvoja, sredstva izvršenja znatno unapređena.

Iako širu javnost ovaj koncept najčešće asocira na dečiju pornografiju, špijunažu ili verbalno nasilje, visokotehnološki kriminal odvija se zapravo samo između dva (ili više) računara – što je u ranim fazama razvoja sajbersveta podstaklo mit da u ovoj vrsti aktivnosti nema ljudskih žrtava. Međutim, na meti visokotehnološkog kriminala mogu se naći računarske mreže elektrokompanijabolničke datoteke, dok u digitalnim pljačkama nestaje na stotine miliona dolara. Žrtve su stvarne i neprebrojive.

Prema istraživanju Ponemon Instituta, sajber kriminal je 2015. godine koštao kompanije širom sveta više od 77 miliona dolara, što predstavlja rast od 19% u odnosu na prethodnu godinu. Stručne procene o šteti usled visokotehnološkog kriminala u Srbiji prilično su retke. Proletos je, ipak, objavljena analiza prema kojoj sajber kriminal, uz korupciju i migracionu krizu, predstavlja ključni rizik za poslovanje u Srbiji. Izveštaj se oslanja na procene policije koje kažu da je ovaj oblik kriminala doživeo rast od čak 50% tokom protekle godine.

Prema indeksu razvoja i upotrebe informaciono-komunikacionih tehnologija Međunarodne telekomunikacione Unije UN, Srbija je srednje razvijena zemlja sa tendencijom pada. Srbija beleži i znatno nižu stopu zastupljenosti interneta u domaćinstvima (66,2%) od proseka zemalja Evropske unije (79,3%). Međutim, slaba razvijenost u ovom slučaju znači upravo ono što govore procene policije – veću izloženost rizicima i nagli skok specifičnog oblika kriminala. U skladu sa poslovnim običajima u svetu, ni domaće kompanije ne govore javno o napadima i šteti koju su pretrpele, osim ukoliko ih na to ne primoraju sami napadači iznošenjem rezultata sopstvenih “poduhvata” u javnost. Najčešće vesti o sajber napadima stoga su izveštaji o obaranju sajtova medija, uz povremene pokušaje glamurizovanja međuetničkih sukoba u regionu.

Iako praksa može da obeshrabri, od izuzetnog je značaja činjenica da su važeći zakoni Srbije u velikoj meri usklađeni sa globalnim, a naročito evropskim standardima za borbu protiv sajber kriminala, što je i nužan uslov za institucionalno unapređenje prakse. Pravni segmenti koje dodatno treba poboljšati svakako će doći na red kroz proces pristupanja EU. Problemi u doslednoj primeni dobrih zakona, međutim, nisu promakli ni dokumentima o skriningu ni izveštajima o napretku, gde se jasno naglašava da institucije nadležne za borbu protiv sajber kriminala nemaju dovoljan broj zaposlenih ni kapacitete za obradu velikog broja slučajeva, odnosno obradu kompleksnih slučajeva. Poseban problem je uočen u slaboj međunarodnoj saradnji.

Bolna tema za domaću javnost jesu nerešeni slučajevi sajber napada na onlajn medije i prilično nepoverenje koje vlada u odnosima onlajn medija i nadležnih institucija. Međutim, jasni strateški ciljevi koje je Vlada Srbije usvojila za prevazilaženje prepreka mogu se smatrati zametkom političke volje za borbu protiv sajber kriminala u medijskoj sferi. Čini se, međutim, da se jedan od najvažnijih segmenata razvoja u sajber okruženju odvija mimo pažnje šire javnosti – izgradnja i emancipacija zajednice “netizena” u Srbiji, tj. građana koji svesno koriste dobre, a pažljivi su prema lošim stranama interneta. Upravo tu leže resursi za informisanje i obrazovanje društva koje zasad i dalje pretežno živi u oflajn režimu. Digitalno opismenjavanje uslov je za smanjenje digitalnog jaza, a samim tim i unapređenje svesti o brojnim prednostima ali i opasnostima sajber sveta.

Integralni tekst analize dostupan je na sajtu Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, gde se mogu naći i drugi tekstovi u vezi otvaranjem poglavlja 24.